Odgovor Ave DuVernay's Nabor u vremenu bio je oštro podijeljen. Čini se da se reakcija svodi na to je li film, preplavljen ozbiljnošću, razgovarao s vama na osobnoj, intimnoj razini. Oni koji ga hvale, uglavnom ne govore o stvaranju filmova ili pripovijedanju; oni su u tome zbog emocionalne rezonancije i osobne povezanosti. Mnogi ljudi jednostavno nisu osjećali tu povezanost, i to je u redu. Jesam, ponajviše zato što sam neprestano razmišljao koliko bi mi film značio da je postojao kad sam imao devet ili deset godina, doba kada sam čitao knjigu Madeleine L’Engle.
Kao i za mnoge druge, Nabor u vremenu značio mi svijet. Nisam ga čitao nekoliko desetljeća, pa sam nekoliko mjeseci unatrag ponovno pregledao knjigu. Dao sam mu dovoljno vremena da se smjestim u svoje kronično strašno sjećanje, pa nisam ušao s desecima, ali što je s ovim dijelom !? usporedbe su mi u prvom planu. Unatoč tome, promjene koje je film napravio bile su zapanjujuće. Neki su imali potpunog smisla prilagoditi ono što se već dugo naziva knjigom koja se ne može snimiti. Drugi su bili, siguran sam, jednako potrebni, ali ostavili su mi osjećaj da nešto važno nedostaje.
Razdvojimo neke od najvećih promjena iz romana. Možda možemo razjasniti neke od razloga zašto nisu svi osjećali istu povezanost s filmom kao s knjigom. ( Spoileri i za knjigu i za film!)
Murraysi
Specifičnosti obitelji Murray vrlo su se razlikovale od knjige. Megina braća blizanci bili su u potpunosti izrezani, vjerojatno kako ne bi prenatrpali fokus na Meg i Charlesa Wallacea. Međutim, DuVernay je istaknuo da ako se nastavci kreću naprijed u skladu sa serijom knjiga, koja je usredotočena na blizance, Murrayi su već uspostavljeni kao divna obitelj koja usvaja djecu. Dakle, možda ima mjesta za rast ove obitelji.
Uloga Meg kao djevojke mješovite rase (kao i raznolikost gospođe i uloga Charlesa Wallacea kao usvojenog sina) bila je odstupanje od knjige i očito je da će uvijek biti dosta rasističkih trolova koji bi ovo vidjeli kao nedostatak. Ali nismo ovdje zbog njih i njihovih strašnih mišljenja. Za toliko čitatelja Meg je prvi put vidjela protagonisticu poput nje: mladu djevojku čiji briljantni um - stvar koja je čini autsajderom s vršnjacima - na kraju bude izvor njezinog junaštva. U čemu DuVernay je zvao njezino ljubavno pismo crnim djevojkama, stavlja mlade crne djevojke u središte te reprezentacije. Meg’s putovanje samoprihvaćanja osjećao tako osobno i toliko intimno specifično da je ova promjena samo pojačala priču.
Meg
Dio Mege koji je teško postaviti na ekran je njezin sjaj. Da, znamo da je Meg pametna - genij - ali bi li film mogao zabilježiti koliko je njezin um poseban? Kad sam je slikao kao izopćenicu među vršnjacima, činilo mi se da je to bila sasvim normalna opaka djevojačka aktivnost, a ne priča o djevojci čiji je um toliko jedinstven da se jednostavno ne može povezati s drugim ljudima. A ako ne možemo shvatiti razinu na kojoj djeluje Megin um, kako možemo shvatiti Charlesa Wallacea koji u knjizi ponekad može čitati misli svoje sestre i koji može razumjeti vjetar koji razgovara s drvećem?
Jeste li imali osjećaj da je um filma Charlesa Wallacea djelovao na drugom planu? Ili da je bio samo posebno briljantan?
Gđa.
Prikaz triju gospođa uvijek će se razlikovati od knjige, jer je toliko toga što definira njihove likove - poput Charlesa Wallacea - njihova neopisivost. Mnoge promjene napravljene na tri žene površne su: njihova odjeća ili gospođa Who koja koristi moderne citate. (Iako priznajem da nisam bio emocionalno spreman čuti njezin citat Hamilton .) Ali u knjizi Calvin trojicu opisuje kao anđele čuvare i Božje glasnike. Zapravo, u romanu se puno spominje Boga. Što nas dovodi do još jedne velike promjene ...
Religija
Kad razmišljam o tome koliko sam volio ovu knjigu kao dijete, uopće se ne sjećam da sam primijetio religiozne elemente. Ali nakon ponovnog čitanja, bilo je prilično očito. Nije Kronike Narnije, ali Meg kaže da ju je Bog pozvao u svoju trenutnu svrhu, biblijski se stihovi koriste kao nadahnuće, a cijela bitka dobro protiv zla bila je prilično čvrsto ukorijenjena u kršćanskom kontekstu.
Ja sam za to da religiju izostavim iz dječje zabave, ali u ovom slučaju, čini se da je nije ničim zamijenila, ostavljajući sve - od onoga što su gospođa i zašto su ovdje, do prirode zla likovi se bore - nedostaje mu specifičnost koju je mogao upotrijebiti.
Kad smo već kod ...
Star Wars Dance Off 2016
IT i tama
Neposredna razlika između IT-a za knjige i IT-a jest njegov izgled, pri čemu se prvi pojavljuje kao gigantski mozak, a drugi jeziva masa tamnih vitica. Ali to se čini bez veze. Pa, nekako. Vratit ćemo se na to.
U filmu je mrak protiv kojeg se naši heroji bore odgovoran za negativne emocije na Zemlji. Zbog toga se zlobna djevojka iz susjedstva dopada Meg i zašto se, kako doznajemo, ta susjeda bori sa vlastitim samopoštovanjem i mogućim poremećajima u hrani. Zbog toga je Calvin otac prema njemu okrutan. Izvor je destruktivnog ponašanja ljudi.
U knjizi je snaga Crne stvari prilično nejasna i to je ono što je čini tako zastrašujućom. Sveobuhvatna je sjena i zastrašujuća praznina. I, kao i toliko u knjigama, gotovo je neopisiv, osim u tome kako osjeća likove, što je potpuno lišeno nade. Tama je bila moje prvo razumijevanje duboke tuge i depresije. IT izgleda u filmu zastrašujuće, ali knjiga Black Thing me ohladila na način koji nikada nisam doživio.
Teta Zvijer i sve poslije
U filmu, kada gospodin Murray pokušava testirati bez Charlesa Wallacea, koji je još uvijek pod nadzorom IT-a, Meg ga zaustavlja. U romanu je uspješan, a on, Meg i Calvin ponovno se okupljaju na planetu zvanom Ixchel. Tamo je Meg sklono stvorenju zvanom tetka zvijer. (Također mora pokušati objasniti Tminu vrsti bez vidljivog vida, što uvelike pomaže čitateljima da shvate koliko je ta sila moćna.)
Jennifer Lee, koja je napisala scenarij, je govorio o propustu filma tete Zvijeri, a njezino objašnjenje ima potpuno smisla. Kako kaže, teta Zvijer bila je dio knjige koja je pružala podršku, ali također je dala odgovor. Ovo je putovanje koje smo preradili, gdje Meg nitko neće dati odgovor. Ona to mora sama pronaći. Osim toga, vjerojatno se sprječava dodavanje dodatnih 20 minuta u vrijeme izvođenja.
Ali još jednom, uklanjanjem pripovijesti o knjizi, zamjena joj se čini zbrkanom.
Prvo, dok razumijem želju gospodina Murraya da požuri k vragu s ovog mjesta koje mu je četiri godine bilo zatvor, njegova spremnost da napusti Charlesa Wallacea osjećala se bešćutno. U knjizi ga vidimo kako drži riječ i vraća se po sina. U filmu je teško ne podijeliti Meginu nevjericu da će to biti moguće, što znači da moramo vjerovati da je gospodin Murray spreman napustiti svog sina.
I u knjizi i u filmu Megina ljubav spašava Charlesa Wallacea. U originalu joj je rečeno da ima jedno oružje za borbu protiv IT-a, a to je nešto što ono nema. Činjenica da njezino oružje na kraju postaje ljubav uklapa se u širu, naizgled paradoksalnu poruku knjige: da ovaj svijet jasno cijeni intelektualizam, ali da je čisti intelekt i negativac. Bezumna inteligencija je ono protiv čega se junaci neprestano bore: Charles Wallace hipnotizira monotonim recitiranjem tablica vremena, jer je taj čin zasad ispod mogućnosti njegovog sjaja; u knjizi o Meg njezini učitelji misle da polako uči jer je natjeraju da svoje matematičke probleme rješava naokolo, a ona samo želi pustiti svoj um da napreduje. Ogromna je razlika između mozga (kako je izvorno prikazan IT) i onoga što osoba s njim može učiniti.
Knjiga slavi slobodnu misao, kreativnost i inteligenciju koja nadilazi jezik. Film je proslavio ljubav. I dok je to prekrasna poruka, otkrio sam kako mi nedostaje složenost vizije knjige.
Što je sa svima vama? Što ste propustili (ili ne) iz knjige? Je li bilo promjena koje su vam se svidjele? Recite nam svoje misli!
(slika: Disney)
